«

»

Umjetnost i književnost

 

 

1.  Umjetnost

 

umjetnost je stvaralačka djelatnost što znači da je umjetnik daroviti pojedinac koji ima sposobnost da svoj doživljaj i mišljenje o životu preoblikuje u umjetničko djelo (Alfa)

 

život koji je čovjek/umjetnik duboko i snažno doživio, stvaralački preobrazio i izrazio na slikovit način

umjetnost je zbir svih umjetničkih djela koja su stvorili različiti umjetnici, u različitim sredinama, u različitom vremenu, različitim izražajnim sredstvima u različitim oblicima

 

mašta i nadahnuće pokretači su stvaralačkog čina (stvaralaštva):

 

  • inspiracija ili nadahnuće  je trenutak kad je umjetnik naročito sposoban za stvaranje
  • mašta – sposobnost stvaranja novih predodžbi neovisno o izravnim opažanjima (imaginacija, fantazija)

 

v vrste umjetnosti:

a)      književnost – ostvaruje se riječima

b)      slikarstvo – ostvaruje se bojom, crtom

c)      kiparstvo – oblikuje materiju (drvo, kamen)

d)     glazba – ostvaruje se zvukovima, ritmom

e)      arhitektura – oblikuje prostor

f)       ples – ostvaruje se pokretom, ritmom

g)      kazališna umjetnost – ostvaruje se mimikom, izgovorenom rječju

h)      film – služi se elementima svih ostalih umjetnosti usklađujući ih tehničkim sredstvima

 

2.  Književnost

 

književnost je umjetnost riječi čije je sredstvo izražavanja jezik (riječi)

 

iako polazi od zbilje, književnost na poseban, samo autoru svojstven način, na temelju ljudskog iskustva oblikuje novi svijet, novu stvarnost pa možemo reći da je svako književno djelo nova stvarnost, tj. svijet za sebe

 

književnici se riječima ne služe kao obični ljudi, oni njima grade nov svijet, svijet književnoga djela; zato riječ u književnom djelu uvijek ima i posebno, dodatno značenje

 

književnost čine književnik, književno djelo i čitatelj (nije dovoljno da je neki tekst napisan; tek u trenutku kad je pročitan, on postaje književnost)

 

u širem smislu književnost je sveukupnost pisanih djela, dokumenata, spomenika jednog jezika, naroda, civilizacije, ona obuhvaća sva napisana književna djela i usmenu (narodnu) književnost; dakle, sve ono što je pismenim radom stvoreno može služiti intelektualnim i kulturnim potrebama čovjeka, pridonoseći njegovom obrazovanju, estetskom užitku i zabavi

 

obuhvaća beletristiku = djela tzv. „lijepe književnosti“, koja su namijenjena estetskom užitku; to je zabavna književnost (romani i novele)

pojedina djela prihvaća široki krug čitateljstva, znači popularna su među čitateljima i zovemo ih bestselleri

 

književno djelo izražava nečije misli i osjećaje, ono možda i vrednuje neke društvene pojave, a može nam proširiti spoznaje i zabaviti nas

 

posebne ustanove koje se bave čuvanjem književnih djela, proučavanjem i širenjem književne kulture su knjižnice, akademije, instituti, fakulteti i škole

 

znanost koja proučava književnost zove se znanost o književnosti, a dijeli se na:

  • povijest književnosti → proučava književna djela u povijesnom slijedu
  • teoriju književnosti → proučava književne rodove i njihove osobitosti
  • književnu kritiku → bavi se vrednovanjem književnih djela
  • književnu metodologiju → bavi se metodama proučavanja književnosti

 

  • zabavna književnost (trivijalna književnost): špijunski, ljubavni, western, pornografski roman, itd.
  • § kič → neukusno djelo (podilaziti lošem ukusu)
  • § šund → djelo bez vrijednosti, utječe na kvarenje morala i ukusa, publiku traži među čitateljima najskromnijih zahtjeva)
  • § trivijalan → običan, banalan

 

 

   KNJIGA

preduvjet za pojavu knjige je postojanje pisma i pisaćeg materijala

povijest knjige obuhvaća vrijeme od 50 stoljeća; najstarije su se knjige pojavile na Istoku

tipična knjiga starih Egipćana, papirusov svitak, upotrebljavao se već u 30.st.pr.K

najstarije knjige kineskog kulturnog kruga bile su sastavljene od bambusovih daščica (njih kasnije zamjenjuje svitak od svile)

na asirsko-babilonskom kulturnom području prevladavaju knjige sastavljene od pečenih glinenih pločica (2.pol.3.mil.)

u starom vijeku još su se pisale knjige na liku (žilav, končast sloj s unutarnje strane kore drveta), kori od drveta, palminu lišću, životinjskim kožama, raznim vrstama tekstila, na drvenim pločicama, pločicama od metala

od 3.st.pr.K. koža se počinje izrađivati u finijem obliku, tj.kao pergamen(a), a to je jareća koža priređena za pisanje (naziv po gradu Pergamenu)

pergamen postepeno zamjenjuje papirus, što dovodi do nastajanja kodeksa (u antici je to bio najstariji oblik knjige; kasnije je to ime prešlo na knjigu od pergamena ili papira; u srednjem vijeku codex je posebna knjiga pravnog sadržaja, zakonik;

papir je pronađen u Kini u 2.st.(Dalmacija, 1.papir, 13.st.)

na Zapadu se papir počeo upotrebljavati u 15.st.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 PODJELA KNJIŽEVNIH DJELA

 

PREMA OBLIKU:

  • § lirska pjesma
  • § roman
  • § bajka
  • § pripovijetka
  • § drama
PREMA JEZICIMA:

  • § hrvatska
  • § engleska
  • § talijanska
  • § ruska
  • § francuska…

književnost

PREMA VREMENU NASTANKA:

  • § klasična
  • § srednjovjekovna
  • § renesansna
  • § klasicistička…

književnost

ili

  • § klasična
  • § moderna (suvremena)
PREMA NAMJENI:

  • § dječja
  • § zabavna
  • § poučna…

književnost

PREMA PODRIJETLU:

  • § usmena – postojala je prije pojave pisma; ne znamo tko su autori, djela su se prenosila usmenom predajom
  • § pisana- javlja se kasnije; ističe se autorstvo djela, širi se putem pisma

 

 

KNjIŽEVNI RODOVI I KNJIŽEVNE VRSTE  (čitanka,

 

v književna se djela prema obliku dijele na književne rodove i književne vrste

v književni rod čini najširu skupinu književnih djela razvrstanih po načelu sličnosti, tj. skupinu takvih djela u kojima se ponavljaju neke stalne osobine:

 

1)      LIRIKA (lirska vrsta: himna, oda, elegija…)

2)      EPIKA (epska vrsta: ep, roman, novela…)

3)      DRAMA (dramska vrsta: komedija, tragedija…)

4)      DISKURZIVNI KNJIŽEVNI OBLICI (vrste: esej, putopis…)

 

v svaki se rod dijeli na pripadajuće književne vrste unutar kojih možemo razlikovati različite podvrste ili žanrove, npr:

 

  • lirika je književni rod
lirska pjesma je književna  vrsta ljubavna lirska pjesma je podvrsta/žanr 

poezija, proza i drama tri su osnovna oblika izražavanja u književnim djelima

 

POEZIJA

ü odlikuje se posebom zvukovnom i ritmičkom organizacijom (stihovi)

ü usmena i pisana

ü podjela:

  • lirska poezija → sažeto i sugestivno progovara o osobnim temama (pjesma)
  • epska poezija → najčešće obrađuje događaj vezan za cijeli kolektiv (ep)
  • lirsko-epska poezija → u sebi ujedinjuje značajke lirike i epike

PROZA

ü bliža je izražavanju u svakodnevnoj komunikaciji, a njome se izražavaju i znanstvenici

ü usmena i pisana

ü podjela:

  • jednostavni epski oblici (basna) i složeni epski oblici (roman)
  • diskurzivni književni oblici (esej)
  • ostala proza

DRAMA

ü osnovno joj je obilježje dijaloški oblik

ü iako ne mora biti pisana za izvođenje na pozornici, ipak ima svoje specifičnosti koje su uvjetovane vezom dramskog teksta i buduće kazališne predstave

ü može biti u stihu i u prozi

 

PRISTUP KNJIŽEVNOM DJELU

 

v termini doživljaj djela i analiza/raščlamba dio su cjelovitog pristupa književnom djelu, tj. njegove interpretacije/tumačenja

 

v u interpretaciji krećemo od:

 

  • doživljaja djela u cjelini (doživljaj je preduvjet za analizu)
  • zatim djelo analiziramo → otkrivamo kakva je kompozicija lirske pjesme, tj. sastav pjesme, organizacija sadržaja, raspored motiva, strofa…( u epici otkrivamo kako su pojedini dijelovi strukture djela kao, npr. pripovjedač, likovi, tematika, kompozicija, povezani u cjelinu)
  • na kraju povezujemo sve ono što smo uočili u analizi samoga djela

 

 

 

Osnovni pojmovi u interpretaciji lirske pjesme

 

tema lirske pjesme predstavlja jedinstveno značenje djela; one su uvijek osobne;

  • najčešće teme su: ljubav, domoljublje, društvena nepravda, čežnja, nešto što je čovjeku sveto
  • tema se u lirici obrađuje razvijanjem motiva

 

motiv je najmanja tematska jedinica koja ima samostalno značenje u okviru teme

  • pjesnik iz strofe u strofu razvija temu putem motiva
  • da bi se stvorila slika svijeta treba u cjelinu spojiti niz detalja od kojih se ona sastoji, npr. krajolik: nebo, šume, planine…(dakle, motivi se mogu razvrstati prema nekoj zajedničkoj osobini: pejsažni, domoljubni)

 

kompozicija lirske pjesme pokazuje kakav je oblik pjesme te način na koje je djelo sastavljeno u cjelinu

  • vanjska kompozicija → grafički raspored stihova (stih, strofa, rima)
  • unutarnja kompozicija → raspored motiva

 

pjesnički jezik nastaje osobitim izborom riječi i stilskih izražajnih sredstava

  • analizom stilskih izražajnih sredstava uočit ćemo dublje slojeve pjesme
  • nijedna riječ u pjesmi nije slučajo odabrana i nema samo jedno značenje
  • one su odabrane i zbog svojeg zvučanja (a ne samo značenja)
  • nijedna se riječ u pjesmi ne nalazi slučajno baš na tom mjestu

 

pjesnički ritam razlikuje se od ritma svakodnevnog govora; u njegovom stvaranju sudjeluju svi elementi strukture pjesme:

  • rima, vrste stiha, raspored naglasaka u stihu
  • prenošenje riječi ili misli iz jednog stiha u drugi
  • pjesnički jezik → izbor riječi, njihovo značenje, izražajnost i asocijativnost
  • stilska izražajna sredstva
  • grafički raspored stihova

 

POJMOVNIK

 

 

LIRSKA RASPOLOŽENJA:

a) elegično → turobno, tužno

b) idilično → sretno, bezbrižno

c) melankolično → žalosno, tjeskobno, potišteno, bolno

d) sentimentalno → sklono nježnim, tugaljivim raspoloženjima

e) patetično → strastveno, zanosno, potresno (pretjerana emotivnost)

f) humoristično → smiješno, šaljivo

 

STIL→ način pisanja, izražavanja koji jednog pisca razlikuje od ostalih;

stilus → držak i pisaljka kojom su pisali pisari i umjetnici po daščici presvučenoj tankim slojem voska;

stilistika je znanost o jeziku koja proučava stil:

kojom intonacijom, jačinom i ritmičkim tempom je iznesen jezični sadržaj

kakva je i kolika osjećajnost u izrazu

je li izraz sažet ili opširan

koliko sugestivno djeluje na čitatelja

 

PJESNIČKA FIGURA → osnovno stilsko sredstvo, način izražavanja koji odstupa od uobičajenog načina govora

 IMPRESIONISTIČKI PEJZAŽ → krajolik prikazan u književnom djelu kao izraz osobnih, trenutnih dojmova i raspoloženja

ASOCIJACIJA → kad jedna predodžba izaziva drugu

NARATIVNA STRUKTURA PJESME → pjesnik pripovijeda o svojim osjećajima

PJESNIČKA SLIKA → književni izraz koji izaziva auditivne ili vizualne predodžbe

IDEJA → osnovna misao djela

STIH → redak u pjesmi, temeljni dio strofe, stih ili srok

STIHIČNA PJESMA → stihovi se nižu jedan za drugim

STROFIČNA PJESMA → stihovi su raspoređeni u strofama

CEZURA → pauza u stihu, dijeli stih na dva ili više dijelova

JEZIK → književni i neknjiževni (dijalektizmi, vulgarizmi, žargonizmi)

PISAC PJESAMA, LIRSKIH DJELA → pjesnik, lirik, liričar

STILIZACIJA → davanje djelu neke vlastite manire; lijepo oblikovane rečenice, dotjerivanje u                                                   duhu jezičnog pravila

ZBIRKA PJESAMA → skup mnoštva pjesama tematski posloženih

PJESMA U PROZI → kraći tekst izrazitih lirskih osobina; naziv potječe od forme; oblik (forma) je pripovjedan (prozni), ali su ostale karakteristike poetske: odlikuje se biranim izrazima, slikama, metaforama i drugim pjesničkim sredstvima, ima naglašen ritam, misaonu i osjećajnu dubinu, sažetost misli;

 

 

 

 

 

 

LIRIKA  (pjesništvo, poezija)

 

grč.lyra- glazbeni žičani instrument (u korjenu riječi čuva se njena veza s glazbom)

 

značenje riječi upućuje na to da je lirika nastala u sjedinjenju glazbe i plesa – tako su se u

jednom skladu našla stopljena tri elementa: riječ, melodija i pokret

 

lirika je pjesništvo u stihu i prozi, obuhvaća kraća narodna i umjetnička djela (pjesme)

 

obilježja:

pobuđuje osjećaje i izriče misli (lirska se pjesma obraća čovjekovim emocijama)

subjektivnost (osobnost)

sažetost (u malo riječi iznose se najvažnije misli i osjećaje)

kratak vanjski oblik

ekspresivnost (izražajnost) izraza → postiže se upotrebom stilskih izražajnih sredstava / pjesničkih figura i  pjesničkih slika (izraz lirike je ekspresivan= snažan, upečatljiv)

temelji se na ritmu koji se postiže pravilnom izmjenom naglašenih i nenaglašenih slogova, stanke ili pauze, istih glasova, riječi i rečeničnih dijelova, a može biti spor, brz, ujednačen, smiren

 

u lirskoj pjesmi se u nekoliko stihova iznosi neki doživljaj, osjećaj, pejzaž, predmet ili

osoba ili se izražava misao

 

lirske vrste:

 

prema obliku:

  • pjesma pisana vezanim stihom
  • pjesma pisana slobodnim stihom
  • pjesma u prozi
prema temi:

  • pejsažna lirska pjesma
  • ljubavna lirska pjesma
  • socijalna lirska pjesma
  • misaona lirska pjesma
  • domoljubna lirska pjesma
  • duhovno-religiozna l. pj.
tradicionalni oblici:

  • himna
  • oda
  • elegija
  • ditiramb
  • epitaf
  • epigram

 

GLOSA – glosa uzima jednu strofu pjesme nekog pjesnika kao moto pa obrađuje njene misli tako da u svakoj strofi kao prvi i posljednji stih stavlja po jedan stih mota;

GAZELA – lirska pjesma od 8 do 13 stihova;

SONET – lirska pjesma koja se sastoji od dva katrena i dvije tercine (4+4+3+3= 14 stihova)

 

  misaona (lirska) pjesma: iznosi se pjesnikovo misaono iskustvo u vezi s nekom pojavom (život, smrt, prolaznost)

socijalna pjesma: pjesnik pjeva o siromaštvu, društvenoj nejednakosti i socijalnoj nepravdi

ljubavna pjesma: pjesnik iznosi ljubavne osjećaje prema voljenoj osobi   domoljubna pjesma: izražava ljubav prema domovini, vlastitom narodu i zavičaju

duhovna (religiozna) pjesma: pjesnik izražava religiozne misli i osjećaje, čovjekov odnos prema  Bogu

pejzažna pjesma: opis krajolika, iznose se dublji pjesnikovi doživljaji prirode

 

 

a) HIMNA → pjesma uzvišena i svečana sadržaja posvećena nekom/nečem koga/što čovjek smatra     vrijednim najvećeg poštovanja i divljenja (nekad- hvalospjev u čast bogova)

b) ODA → svečana pjesma u čast nekome (ili nečemu) prema kome (ili čemu) osjećamo privrženost ili ljubav)

c) ELEGIJA → tužaljka, pjesma u kojoj se izražava tuga, bol i žaljenje za nečim nedostižnim; može

obilježavati nečiju smrt

d) DITIRAMB → pjesma u kojoj se zanosno iznose životna radost i oduševljenje

e) EPIGRAM → jednostavna i duhovita sažeta pjesma, bilo kakvog sadržaja, katkad podrugljiva i satirična

f) EPITAF → nadgrobni natpis u kojem se na pjesnički način izražava odnos prema životu i smrti